U zadnje dvije godine pandemija koronavirusa promijenila je mnogo toga. Nema više druženja, nema plesanja do jutra, nema putovanja, pogotovo onih dalekih. Radimo većinom od kuće. I, iako se čini kao da je svijet doslovno stao, točnije je da smo se svi prilagodili novonastalim okolnostima i našli nove načine za dijeljenje lijepih trenutaka. Sjećam se kako su nekada izgledala moja druženja s jednim od najdražih prijatelja, Ivanom, a kako druženja izgledaju danas.
Napokon je petak. Stres oko radnog tjedna konačno je dolijao. Zovem taksi kako bih što prije stigla kući, jer čeka me itekako zanimljiva večer. U Zagreb je došao prijatelj koji već nekoliko godina živi u New Yorku. Jedva čekam da mu pokažem dva nova mjesta u našem gradu, koja mogu parirati Velikoj jabuci. Prije nego što se bacim na spremanje i sebe i stana, na brzinu ću stati u omiljenom dućanu i kupiti haljinu koja mi je baš zapela za oko.
Znam, obećala sam sama sebi da neću trošiti na odjeću barem tri mjeseca, al’ ovo je bilo jače od mene. Ivana ipak nisam vidjela dvije godine! Dolazim kući, brzinski čistim stan, pa se prebacujem na sređivanje. Frizuru i šminku sam brzo zgotovila, odjenula ‘The’ haljinu i krenula put grada.
Naći ćemo se ispred, trenutno meni, a i mnogim mojim sugrađanima, omiljenog restorana. Riječ je o precool sređenom lokalčiću u Martićevoj ulici koji ima bezglutensku hranu. Ni jelovnik ni vinska karta nemaju previše ponuđenog, nego se točno vidi da je riječ o vrhunskom odabiru vlasnika.